Eitt af žvķ sem mér finnst skemmtilegt viš aš hafa fengiš aš vera til er best śtskżrt meš hugtakinu samfelling (Synchronicity) og systurhugtakinu fundsęld (Serendipity). Yfirleitt nota ég ensku hljóšin eša oršin, en ķ vor eignašist ég stóru ensk-ķslensku oršabókina svo ég žvingaši mig til aš fletta žeim upp.

Samfellingu śtskżrši Carl Gustav Jung žannig, meš minni ķtarlegu umoršun; Aš žvķ er viršist óskyldir atburšir eša atvik sem rašast saman ķ sķnum ašskildu žrįšum eša streymum en žegar žeir liggja saman (af tilviljun) mynda samfellingu  sem ķ heild sinni gefur śtkomu eša nišurstöšu sem birtist svo heil eša merkingaržrungin ķ tilveru žess eša žeirra sem aš koma, aš ķ vissri tślkun vęri eins og vitund hefši séš žaš fyrir og ętlaš žessa śtkomu, eša ķ žaš minnsta gefa śtkomu sem er žrungin merkingu.

Stundum žegar mašur kynnist fólki, birtist manni sżn į sögu fólks ķ ljósi sem opnar algjörlega nżja (og dżpri) vķdd ķ hvaš tilveran er, umfram allt, hvaš saga er.

Nęst vęri gaman aš minnast į Numenosity eša numen event (sem ég slangra ķ myndskeišunum mķnum sem "wow moment") sem vęri best snaraš sem gošastund. Ķ hśmanisma er Numen yfirleitt notaš ķ žvķ samhengi aš žś veršur fyrir upphafnum innblęstri eša hugljómun en yfirleitt er notkun žess dżpri eša į borš viš gušdómlega vitrun eša sżnar-birtingu.

Jung fjallaši talsvert um Numen žvķ hans stęrsta stund af žessum toga hafši įhrif į mest allt ęvistarf hans og gęddi žaš lķfi. Ég hef sjįlfur fariš ķ gegnum slķkt, žar sem vitrun eša ljómun varpar algjörlega nżju ljósi į žaš sem žś vissir fyrir um sjįlfan žig og heimsafritiš ķ vitund žinni žannig aš ekkert var upp frį žeirri stundu, samt.

Allir sem upplifa slķkt, hvort sem žeir skilgreina sig sem andlegar manneskjur eša óandlegar - (frumspekilegar eša spakar?) - og įkveša aš fylgja hinu nżja innsęi eša nżja skilningi, hefja feršalag sem veršur žeim óžrjótandi uppskera, ķ vissum skilningi. Hęgt er aš hafna gošastundinni og hverfa aftur til grįmans en taki mašur viš nįšinni skellist huršin ķ lįs į eftir manni.

Hvernig gerist žetta fyrir menningarvitund? Okkar kynslóš mun komast aš raun um žaš į nęstu misserum.

Ég nota oft ensku setninguna "wow moment" sem eins konar "mini numen" žegar mašur ķ grśski sķnu rekst į merkingu eša skilning sem eins og lifir meš manni ķ lengri eša skemmri tķma mešan mašur feršašst um nżjar lendur hugans og menningarinnar, stundum žannig aš eitthvaš algjörlega nżtt veršur til eša eitthvaš sem žekkt var įšur en finnst ašeins žeim sem kafa dżpra eša feršast um lķtt trošnar slóšir (road less traveled).

Vissulega eru til andstęš hugtök viš samfellingu, fundsęld og gošastund en ég kann ekki aš nefna žau į žessari stundu, sjįum til sķšar meir. Viš könnumst öll viš hvernig tilviljanakennd atvik hafa boriš okkur į vegarslóša eša ķ veg fyrir annaš fólk sem breytti lķfi okkar og/eša skilningi til betri vegar og jafnvel gróša.

Viš öll žekkjum hvernig mismunandi andstęšur hafa eyšilagt margra įra hagsęld og uppbyggingu eša afskręmt trś okkar og viršingu fyrir fólki og jafnvel hópum fólks eša eins og endurspeglast ķ minni oršręšu, fyrir sišmenningunni, og jafnvel į örvęntingarstundu fyrir menningunni sjįlfri.

Vitringar lišinna alda, heimspekingar, trśarkennarar, lögspekingar, myndlistar- og tónlistarfólk, skįld og einsetufólk, hafa skiliš eftir sig ofgnótt hugleišinga, sumt upphafiš, sumt harmi slegiš, sumt af stóķskri yfirvegun, sem ķ uppröšun og uppsöfnun mannssögunnar ber okkur į żmsa staši, en, aš hér og nś.

Svo vitnaš sé ķ einn mesta hugsuš Evrópu, Gottfried Leibniz, žar sem hér og nś er nįkvęmlega eins og žaš er og žar sem ekki er hęgt aš breyta lišnum farvegi sem bar okkur hingaš, žį er žetta besta hugsanlega śtkoman. Sišmenning okkar kann aš vera hrunin, en žaš hlaut aš bera aš žessum brunni og ķ heildarmynd alheimsins sem viš ķ smęš okkar (eša ķ tķmasżn) erum ófęr um aš skilja eša sjį ķ dag, žį er stašan góš.

Žaš breytir ekki žvķ aš viš žurfum aš vinna śr stöšunni. Amma įtti žaš til aš rekja upp ullarsokka sem ekki žżddi aš staggla meira ķ, safna saman lopanum, vinna hann upp, eša žaš sem var nżtilegt, og viti menn; Prjónašir voru nżir sokkar, jafnvel hśfa eša vettlingar, en ekki peysa. Peysa er śr nżjum lopa.

Viš komumst ekki įfram nema viš gerum upp žį glępi sem hafa veriš framdir og eru ķ framkvęmd. Viš getum ekki treyst hirš Faraós til žess. Hiršin og prestarnir og töframennirnir og allir hinir sem žjóna heimsveldiskerfinu eru ófęrir um žaš, eša ekki treystandi til žess. Ķ žaš minnsta fullkomlega óviljugir til žess.

Viš hin, hvernig eigum viš aš gera žaš? Viš erum ķ besta falli sundruš. Öll andspyrnuhreyfingin eins og hśn leggur sig er aš berjast hver viš sinn haus į svart hvķtri Hżdrunni, ég einn sé hana ķ litum, og žó ég viti hvar hjartaš ķ henni er, veld ég ekki bévitans spjótinu einsamall. Ég get žó lżst fyrir Gretti hvar žaš er fališ.

Ég skil hins vegar hvaš žaš er aš gera upp ögurstund, fyrirgefa ķ kjölfariš, og halda įfram veginn. Ég skil snilldina ķ žvķ žegar heimurinn gafst upp į aš reyna hvort hęgt vęri aš draga Tonly Blair og George W. Bush til strķšsglępadómstóls, aš įbyrgur rķkisrįšsmašur (Statesman) ķ Malasķu stofnaši Kuala Lumpur Strķšsglępadóminn og gerši žaš meš įbyrgum og mótušum hętti sem mark er tekiš į.

Uppskriftin aš žvķ hvernig žetta er gert, er til, og heimurinn er yfirfullur af įbyrgu fólki sem kann žetta.

Žó heims kerfiš višurkenni ekki umdęmi stólsins sjįlfs hvaš viškemur refsiramma eša framkvęmd dóms eša nišurstöšu (ég kann ekki lagamįl) žį breytir žaš ekki einni afar einfaldri stašreynd.

Landslög, alžjóšalög, sįttmįlar og alžjóšasįttmįlar og vinna meš lagalegt sišferši og rķkis- og borgarsmišju - eša Sišmenning - hefur įkvešiš form, įkvešiš sögulegt streymi, vandlega mótašan hugtaka- og merkingargrunn. Umfram allt er dómur framkvęmdur eftir vissum reglum sem hafa ekkert aš gera meš hvort ein valdastétt eša önnur višurkennir einhvern sem framkvęmdavald dómsnišurstöšunnar.

Fyrst seturšu saman dómstólinn af įbyrgu og vammlausu fólki sem hefur žekkingu til, hvort sem sś žekking er lögfręšileg eša į annan hįtt akademķsk eša įreišanleg. Žegar įkęra er lögš fram eftur mótušu og višurkenndu formi og vel rökstudd (eša talin į annan hįtt mikilvęg) skal hśn tekin fyrir eftir réttum starfsreglum og eftir žaš vegin żmist męlanleg eša framsögš (og/eša vottuš) sönnunargögn ķ mįlinu. Žegar žau eru vegin, hver eru lögin eša sįttmįlarnir sem brotnir voru (ef sekt finnst), hverjir eru sekir, og ef til į aš taka; hvort til sé lagalegur refsirammi.

Žvķ sjįšu til: Skjalavald er ekki eign mafķunnar, en ef žś ętlar aš valda žvķ žį žarftu aš finna bandamenn sem vita hvernig į aš gera žaš og žś žarft aš finna žį sem geta verndaš dómstólinn į mešan hann vinnur. Žś žarft aš hafa teikningu aš byggingunni, žį geturšu reist hana og gętt hana lķfi, jafnvel žó hśn sé ašeins tjaldbśš ķ skamma stund til įkvešins verknašar.

Nišurstaša dóms, sé hśn rétt, er eitthvaš sem žś ekki vilt, sértu sakborningur, en naušsynleg menningu sem vill byggja sišmenningu. Hvort sem einhver bankar upp į einn daginn meš handjįrn eša ekki. Borgaralegur og įbyrgur dómstóll er eitthvaš sem viš žurfum en ég veit ekki hvort žaš sé hugar- eša sįlarįstand ķ samfellingu okkar sem sjįum žetta, til aš fundsęldin leiti til okkar.

Hafir žś sannanlega brotiš lög og žaš veriš yfirfariš af heišviršu fólki, og skoriš śr um žaš dómsorš meš įbyrgum formlegum hętti, žį er žaš bara žannig. Mafķan mį kommenta.

Varšandi dóminn sjįlfan, žį jį, ég vil sjį dóminn, ég vil sjį skoriš śr um. Ég vil hins vegar ekki lśkningu hans ķ formi refsingar. Ég vil aš hinir dęmdu lifi meš samvisku sinni, ég vil aš viš sem leitum réttlętis öšlumst frelsi fyrirgefningar, svo viš getum endursmķšaš įbyrga  og viršingarverša sišmenningu.

Ķ blįlokin. Ég hef tvo dóma, annar var réttur hinn var falskur. Ég hef įvallt boriš žann sem ég į, žvķ ég į hann. Lśkning hans er einnig eitthvaš sem ég į sjįlfur. Hinn er brennimerki sem sveiš undan uns ég hafši sjįlfur greitt fyrir, en žį fęršist brennimerkiš yfir į eigendur smįnarinnar.

Śr einu ķ annaš. Sęktu tengt myndskeiš, sem er samtal Del Bigtree viš ofursnillķngin Dr. Vladimir Zelenko og geymdu žaš, horfšu į žaš žrisvar į nęstu tveim vikum. Nįšu hverju orši. Sķrķöslż.

Ég gerši ķ gęrkvöldi langt spjall-myndskeiš, sjįlfur, į žeim nótum sem hér eru rędd. Gaumgęfir įtta sig į hvers vegna mašur byrjar ķ merkingu hugtaka og heimspeki sem endar ķ dómsorši. Merking er manninum męri.

Samantekt? Įbyrgur og lagalega formfastur borgaralegur dómstóll og einkunnarorš skjalavaldsins sem mér vitanlega eru ekki til ķ Ķslenskri žżšingu "without fear or favour or passion."